U očima zvijezde nosi, na dlanovima ruže-Reprodukovanje reprodukcije u odsustvu originala;grafički dizajner u ulozi konzervatora i restauratora

Abstract

U doktorskom umetničkom projektu „U očima zvijezde nosi, na dlanovima ruže – Reprodukovanje reprodukcije u odsustvu originala; grafički dizajner u ulozi konzervatora i restauratora“ bavila sam se problemom reprodukovanja reprodukcije u odsustvu originala na konkretnom primeru – tapiseriji Vanje Žanko, U očima zvijezde nosi, na dlanovima ruže. Na osnovu crno-belih i kolor fotografija lošeg kvaliteta, originalnih crteža umetnice, sećanja i znanja njene porodice i moje intuicije, koja se gradila odrastanjem uz radove Vanje Žanko, nisam pravila očekivanu, već netipičnu reprodukciju pomenutog dela. Reprodukcija se sastoji iz dva dela. U prvom delu dajem primer na koji način se oštećena ili uništena umetnička dela pomoću novih tehnologija mogu sačuvati – ili makar sačuvati sećanje na njih. Takođe, dajem primer kako se može stvoriti poruka – digitalna poruka koja u teoriji ima sve atribute beskonačnog putovanja kroz prostor i vreme, a ta nova poruka – za razliku od poruke originalnog dela – može se beskonačno reprodukovati tako da svaka kopija nosi sve osobine originala. U drugom delu projekta bavim se umetničkim dokumentovanjem, stvarajući mapu na kojoj se mogu videti umetničko-istraživačke metode koje sam koristila u svom projektu.

In the PhD art project “Stars in the eyes, roses on the palms – Reproducing reproduction in the absence of the original; graphic designer in the role of conservator and restorer“ I was dealing with the problem of reproducing reproduction in the absence of the original on a specific case - the tapestry made by Vanja Žanko, “Stars in the eyеs, roses on the palms”. On the basis of black and white and colour photographs of poor quality, original drawings of the artist, memories and knowledge of her family and my intuition, which was shaped by the growing up with the works of Vanja Žanko, I didn’t create an expected, but atypical reproduction of the said work. The reproduction consists of two parts. In the first part I give an example of how the damaged or destroyed works of art can be preserved using new technologies – or at least how to preserve the memory of them. I also give an example of how a message can be created – a digital message that in theory has all the attributes of the infinite journey through space and time, and this new message – unlike the message of the original work – can be infinitely reproduced, so that each copy bears all the characteristics of the original. In the second part of the project I deal with art documentation, by creating a map where one can follow artistic-research methods that I have used in my project